Regionalni rurarni razvoj u Srbiji

Ne postoji univerzalni program za razvoj ruralnih područja, jer on zavisi od prirodnih, ekonomskih, sociokulturnih i demografskih karekteristika svakog pojedinačnog područja. Zato se kao pretpostavka model razvoja seoskih područja nameće potreba adekvatne regionalizacije, koja bi počivala kako na komparativnim prednostima koje imaju pojedini regioni, tako i na jasnoj analizi ekonomskih pokazitelja razvijenosti i kvalitetu života. U tom smislu , regionalni pristup razvoju sela umnogome će uticati na privrednu strukturu ruralnih područja i njihovo uključivanje u savremene komunikativne tokove.

Mogućnosti razvoja seoskih područja sadržane su u njihovoj modernizaciji, posebno u ekonomskoj diversifikaciji i urbanizaciji, uz očuvanje sociokulturnih obeležja. Delovanjem u pravcu razvoja odgovarajuće infrastrukture komunalnih usluga i stvaranjem uslova za zapošljavanje u svim sferama društvenog života na selu, doprineli bi da selo „oživi“ i da se što manje „prazni“.

U ruralnim područjima treba maksimalno iskoristiti mogućnost razvoja predmeta domaće i zanatske radinosti i zemljoradničkih kooperativa iz oblasti prodaje, nabavke, marketinga, kao i svih oblika valorizacije kulturnih vrednosti i tradicije sela.

Neophodnnost definisanja dugoročne politike regionalnog ruralnog razvoja povezana je, pre svega:

  • potrebnom rešavanja kopleksnih ekonomski, demografski, socijalnih i etnokulturnih problema sela na savremen način,
  • procesom integracije Srbije u EU,
  • potrebom racionalnog, efikasnog i optimalnog korišćenja lokalnih resursa pojedinih regiona, uključujući i zaštitu životne sredine,
  • značajanim razvojem poljoprivrede za obezbeđivanje trajne prehrabene sigurnosti, povećanjem konkurentnosti izvoza i doprinosom poljoprivrede ukupnom razvoju zemlje,
  • davanjem prioriteta razvoja manje razvijenim regionima,
  • mogućom snažnom integrativnom ulogom poljoprivrede, turizma, prerađivačke industrije i drugih delatnosti u procesu jačanja regionalne saradnje i povezivanja zemalja Jugoistočne Evrope.

Nasuprot razvijenim zemljama, ruralne oblasti u našoj zemlji još uvek se oslonjaju na poljoprivredu sa svim slabostima strategije sektorskog pristupa razvoju. Tržišni informacioni sistemi nisu do sada dovoljno razvijeni. Budžetska ograničenja i nedostatak “ svežeg kapitala“ ipak su najveći problemi za adekvatne programe u ruralnim područjima. Važan segment u okviru turističkog proizvoda turizma na selu predstavlja bavljenje turizmom u okviru poljoprivrednih gazdinstva.